Preporuke za čitanje

Čitateljski klub – preporuke za čitanje

Povijest hrvatskoga jezika

1. knjiga: srednji vijek

Ova knjiga prva je u nizu od nekoliko knjiga o povijesti hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI. stoljeća. Povijest hrvatskoga jezika u srednjem vijeku shvaćenu kao točno određenu vrstu znanstvenoga teksta, vrlo je teško napisati uz postojeće znanstvene spoznaje. Nadalje, posebice je teško bilo obraditi dugo i složeno razdoblje srednjega vijeka zbog velikoga vremenskog raspona i neistraženih područja. Stoga su autori, u dogovoru s urednikom Stjepanom Damjanovićem, izabrali teme radova, obradili ih temeljito opisujući izabranu jezičnu problematiku i dajući brojne potvrde iz hrvatskih srednjovjekovnih djela.
Na početku knjige Josip Bratulić piše o hrvatskome jeziku, hrvatskim pismima i hrvatskoj književnosti – svjedocima identiteta Hrvata, a dugo i složeno razdoblje od praslavenskoga do hrvatskoga jezika obradio je Ranko Matasović. Mateo Žagar opisuje latinicu, glagoljicu i ćirilicu kao tri osnovana hrvatska pisma u srednjem vijeku, Anđela Frančić piše o onomastickim svjedočenjima 0 hrvatskome jeziku, a problematiku hrvatskih narječja u srednjem vijeku prikazao je Josip Lisac. Hrvatski crkvenoslavenski jezik opisuje Milan Mihaljević, Stjepan Damjanović izlaže o staroslavenskom i starohrvatskom u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima, a Boris Kuzmić opisuje jezik hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika. Posljednje je poglavlje Antologija hrvatskih srednjovjekovnih djela, u koju su uvršteni, kronološkim redoslijedom, izabrani listovi glagoljičnih, ćiriličnih i latiničnih djela s transliteracijom, odnosno transkripcijom teksta po izboru S. Damjanovića, B. Kuzmića, M. Mihaljevića i M. Zagara. Kako bi i strani čitatelji mogli saznati ponešto o povijesti hrvatskoga jezika u srednjem vijeku, napravljen je prijevod sažetaka autorskih radova na engleski jezik. Na kraju knjige nalaze se kazalo djela i kazalo imena.

2. knjiga: 16.stoljeće

Na početku knjige akademik Radoslav Katičić piše o hrvatskome jeziku na pragu novovjekovlja te naglašava da je hrvatski jezik zakoračio u novo doba “U vrlo teškim uvjetima i uz doista komplicirane okolnosti”. Hrvatska narječja u 16. stoljeću opisuje prof. dr. sc. Josip Lisacprikazujući njihova obilježja, razvoj i razmještaj te odnos narječja prema hrvatskome književnom jeziku. Dr. sc. Amir Kapetanović piše o čakavskome hrvatskom književnom jeziku, kajkavski hrvatski književni jezik prikazuje prof. dr. sc. Diana Stolac, štokavski hrvatski književni jezik doc. dr. sc. Sanja Vulić, atronarječni tip hrvatskoga književnog jezika akademik Josip Bratulić. Akademik Stjepan Damjanović piše o jeziku hrvatskih glagoljičnih tekstova, a jezik hrvatskih pravnih tekstova opisuje doc. dr. Boris Kuzmić. Hrvatska imena, kako ona iz domovine tako i iz dijaspore, opisuje prof. dr. sc. Anđela Frančić, a o hrvatskome leksiku i leksikografskim djelima nastalim u 16. stoljeću piše prof. dr. sc. Marko Samardžija. Autorske prinose zaključuje prof. dr. sc. Ranko Matasović, koji opisuje odnos hrvatskoga jezika i drugih europskih jezika u 16. stoljeću. Na kraju knjige nalazi se Antologija djela iz 16. stoljeća, u koju su uvršteni uglavnom kronološkim redoslijedom odlomci izabranih djela: većinom su to autorska književna djela, ali ima glagoljaških i protestantskih tekstova, pravnih tekstova i dr.

Stephanie Meyer, Twilight

“Twilight” je vrlo zanimljiva knjiga i kad ju jednom počneš čitati, ne možeš prestati… U početku se knjiga čini dosadnom i sasvim običnom jer govori o djevojci koja se zaljubila. Međutim, priča postaje zanimljiva u trenu kada Edward spasi Bellu, zahvaljujući svojoj brzini i snazi. Zatim joj otkriva da je vampir i da ima 18 godina od 1918. godine, ali to ih ne sprečava da ostanu zajedno.
Mnogo je knjiga na sličnu temu, ali ova se ističe kreativnošću autorice, kvalitetom i dobrim omjerom dijaloga i opisa te je jedna od najboljih knjiga koje sam dosad pročitala.

Stela Munđar, 1.W

Victoria Hislop, Otok, Profil

Mlada arheologinja Alexis odlazi u Grčku sa svojim budućim mužem i željom da istraži sakrivenu prošlost svoje majke, koju joj ona nikada nije imala snage ispričati. Noseći majčinoj prijateljici Fotini pismo,Alexis konačno dobiva priliku da dozna cijelu priču o svojim korijenima,ali istovremeno se suočava i sa vlastitim problemima i shvaća da mora odlučiti u koje ce smjeru dalje graditi svoj život.

Njena prabaka Elene i njena kći su godine provele u izolaciji na otoku Spinalongi. Otok koji je naizgled sličan svakom otoku i gradiću, opasan zidinama unutar kojih se nalaze uličice, trgovi, škola, bolnica, crkva i groblje na kojem je tisuće ljudi završilo svoje putovanje.
Otok gdje su se upoznavali, rađali i umirali, zaljubljivali se i ženili.ljudi oboljeli od gube.
Daleko od očiju onih “zdravih” nisu skrivali ožiljke, nisu skrivali tugu, ni hrabrost, pokazali su svima kako treba živjeti i kako je ljubav ta koja je vječna i koja je iznad svega!
Velik dio radnje odvija se upravo na tom otoku, pa bih napomenula da se autorica uhvatila istraživanja povijesnih činjenica i slično. Ali nikako nemojte ovo shvatiti kao suhoparnu pripovijest o smrtonosnoj bolesni, jer knjiga je više od toga, priča o samoći, ljubavi i gubitku.Teška je za pročitati, ima dijelova malo sporije radnje, ali ne i nezanimljivije.Citat ćete stranicu za stranicom nezaslužene patnje nepodnošljive izolacije i nemoći, također i neuzvraćene ljubavi, surovih životnih uvjeta, uništenih života, ali vrijedi jer pročitati. Unatoč svim udarcima sudbine koje doživljavaju likovi priče, autorica je uspjela u priču utkati jedan pozitivni ton koji se provlaci kroz cijeli roman i pokazuje da ljudi uvijek mogu pokazati nevjerojatnu hrabrost, upornost i psihičku snagu. Također i da ljubav ima veću moć od svih ružnih stvari koje mogu zadesiti čovjeka.

Koliko mi danas vremena provodimo na svađe,na zanemarive probleme,a tako je malo potrebno da sve krene nizbrdo. I onda… Što onda? Raspad sistema ili ljubav koja pobjeđuje? Ja se nadam ovo drugo… Koliko god patetično zvučalo, uvijek iznova pokaže se istinitim. Alexis je upoznala prošlost, ali i dobila smjernice za vlastitu budućnost, spoznavši da njena ljubav prema zaručniku nije ni približno jednaka, ni približno jaka ljubavi njene prabake, bake i drugih žena iz prošlosti, sve je krenulo u mirnije vode.

Sara Vrgoč, 1.d

Aleksandra Kardum, Pratim te, Profil

Knjiga “Pratim te” autorice Aleksandre Kardum je priča o skupini ljudi u plesnoj školi, na tečaju tanga, koji je priča sam po sebi. Pratim te, zovem te pogledom, oklijevanje, prijevara, uzimanje, davanje i kazna, nisu samo naslovi poglavlja u pomno osmišljenoj strukturi romana koja se oslanja na “etape” tanga.
Prateći autoricu te njene likove koju plešu tj. dok prate jedan drugoga, mi sami pratimo kako se koprcaju u odnosima koji su izgubili smisao, te se očajnički bore za taj osjećaj koji životu daje smisao, za ljubav. Glavno središte romana jest plesna škola gdje je autorica zavrtjela priču o muškarcima i ženama koji se pokušavaju približiti i združiti jedni s drugima na sve moguće načine. Tako u romanu nalazimo razgovore chatom, sms-ovima, mailovima, pjesmama književnika, a sve je to povezano sa glavnom temom ovoga romana, tangom… Preporučila bih svima tu knjigu jer do zadnjeg trenutka ne znate ?tko pije, a tko plača”. Veoma je uzbudljiva, te bi ste se htjeli naći u poziciji glavnih likova. Kao što je cijeli život tajanstven, tajanstvena je i ta knjiga.

Petra Grabušić, 4.d

William P. Young, Koliba, Naklada Ljevak, 2007.

Koliba je knjiga koja govori o Bogu, na neki novi način. Ja bih je nazvala nekom vrstom “svete knjige” jer je to za mene postala nakon što sam je pročitala.

Knjiga govori i sljedećem: Najmlađa kćer Macka Mackenzia, Missy, oteta je, a u napuštenoj kolibi pronađen je dokaz da je ubijena. Četiri godine kasnije, otac prima pismo bez adrese pošiljatelja i poštanske marke, s pozivom da dođe u kolibu. To ga je podsjetilo na neprežaljenu kći, a najviše ga je zbunilo to što se u pismu pošiljatelj potpisao sa ?Stari”. Naime, tako je njegova žena nazivala Boga. Usprkos njezinom protivljenju, on je otišao tamo, a kada je ušao u kolibu, vidio je na podu kćerkinu razderanu spavaćicu, zamrljanu krvlju. Ljutit i ogorčen, otišao je iz kolibe, zalupivši vratima. U tom trenutku se sve promjenilo, sve je postalo živo, predivno. Priroda je cvjetala, a koliba je izgledala poput nove, a ne stare napuštene drvene kutije. Mack je pokucao na vrata, otvorila mu ih je crnkinja i predstavila se kao – Bog. On joj isprva nije vjerovao, jer je živio u uvjerenju da je Bog muškarac, star, sijede kose i brade. U nastavku knjige crnkinja[Bog] govori o svemu: zašto Bog dopušta da mladi ljudi umiru, zašto se sve događa. Isus je prikazan kao ribar, a Duh Sveti kao Azijatkinja. Cijeli sadržaj neću otkriti, pročitajte da biste saznali, shvatili.
Ovo je jedna od knjiga koja budi svijest i mijenja sve u vama. Budi emocije, otvara pitanja. Jedna od najboljih knjiga koje sam ikad pročitala i jedina knjiga koja me potaknula da još više razmišljam o svemu. Poanta svega je da su ljudi sposobni toliko iskriviti stvarnost, promjeniti sve svojim razmišljanjem. Zašto bi Bog bio stari muškarac? Zašto se otrovne biljke smatraju beskorisnima, prijetnjom? Kao i ljudi sve je stvorenu za svoju svrhu. Ali uz strahove koje smo si sami stvorili, samo razmišljanjem, možda nikad nećemo shvatiti i dobiti odgovore na pitanja kako? zašto? Vrijeme je da se okrenemo od svoje “primitivnosti” i povodljivosti i počnemo mjenjati svoja mišljenja i poglede na svijet i sve što nas okružuje.

Vjerujte mi, kad ovu knjigu pročitate, zauvijek ćete promijeniti svoje mišljenje. Možda jednom i shvatimo zašto i kako, možda dobijemo odgovore. Kada počnemo misliti svojom glavom i budemo sposobni gledati dalje od vlastitog nosa.

Iva Jumić

M. Scott Peck, Ljudi laži

EVIL-LIVE
“Zlo je ona sila koja prebiva ili unutar ili izvan ljudskih bića koja nastoji ubiti život ili životnost. Dobrota je njegova suprotnost. Dobrota je ona koja podupire život ili životnost.”

Svatko od nas u sebi nosi tamnu i svijetlu stranu naše prirode. Svakodnevnim izborima odlučujemo kakvi ljudi želimo biti i čemu težimo. Našim izborima utječemo i na ljude oko nas.
Da li dovoljno poštujemo raznolikost i jedinstvenost pojedinca ili želimo da su podložni našoj kontroli potičući njihovu ovisnost o nama? Dozvoljavamo li samostalno razmišljanje? Oslabljujemo li njihovu originalnu i maštovitu narav? Primjeri takvog ponašanja prema ljudima koji nas okružuju i koji su na neki način dio nas su svakodnevnica u našoj okolini.
LJUBAVLJU I SLOBODOM iscjeljujemo ZLO.
Prvi zadatak na putu do ljubavi je samopročišćenje koje će nas učiniti ljudima kakvi po prirodi zaista jesmo.
Birajmo LJUBAV.
Knjiga koju je potrebno pročitati jer osvješćuje današnji materijalistički i duhovno prazan svijet u kojem je lakše biti ZAO.

Ivana Vrban, 4.d

Cormac McCarthy, Cesta, Profil

Cesta je roman u kojem autor preispituje takozvanu humanost ljudi. Lako je biti čovjek sa svim tehnološkim dostignućima: vodom, strujom, grijanjem. Ali što kad sve to nestane, koliko smo spremni ići daleko samo da preživimo? Koliko dugo nagone možemo držati pod kontrolom prije nego se pretvorimo u zvijeri?
Upravo tim pitanjem bavi se McCarthy koja prati post apokaliptičnu odiseju oca i sina koji u uništenom svijetu sivila i dima pokušavaju preživjeti bez da izgube ljudskost. Na svom putu susreću se sa strašnim prizorima kanibalizma i mnogim drugim očajnicima. Da li se uspjeti doći do cilja, pročitajte i saznajte.

Marta Fiorencis, 2.mt

Stieg Larsson, Kule u zraku, Fraktura, 2010.

Stieg Larsson bio je švedski pisac i novinar rođen 1954. a preminuo 2004. godine. Izvještavao je o građanskom ratu u Eritneji, gdje se zarazio malarijom, a nakon povratka počeo je raditi kao grafički dizajner i urednik u jednoj novinarskoj agenciji. Bio je poznat po borbi protiv rasizma i desničarskog ekstremizma.
Prve tri knjige iz serije Millenium – Muškarci koji mrze žene,Djevojka koja se igrala vatrom i Kule u zraku, dovršio je neposredno prije smrti od srčanog udara. TrilogijaMillenium postala je svjetski fenomen a romani jedni od najpopularnijih i najprodavanijih knjiga posljednjeg desetljeća.

Lisbeth Salander i Mikael Blomkvist, dva glavna lika ovog romana, ujedno i najuspješnijih trilogija današnjice, potpuna su suprotnost no unatoč tome postaju gotovo ovisni jedno o drugome.
Salander planira svoju osvetu protiv čovjeka koji ju je pokušao ubiti ali i protiv samih vladinih institucija koji su joj uništavali život. Nakon što se nađe u bolnici na intenzivnoj njezi, suočava se s optužbama za tri ubojstva te jedan pokušaj ubojstva. U pomoć joj dolazi Mikael Blomkvist – izvrstan novinar kojemu je najveći užitak detektivsko razotkrivanje afera i mafije te započne istraživanje slučaja kako bi dokazao Lisabethinu nevinost ali i otkrio identitete korumpiranih političara koji su odgovorni za sve što se događa. Čitanjem ovog romana nipošto nećete biti razočarani jer će Vas držati budnim do kasno u noć te Vam neće tako lako ispariti iz sjećanja.

Paola Grgurić, 4.d

Fannie Flagg, Pohane zelene rajčice, Mozaik knjiga

Fannie Flagg u privatnom životu je televizijska voditeljica i novinarka, broadwayska zvijezda, filmska glumica, sudionica na brojim natjecanjima za ljepotu. Ova uspješna žena se, unatoč disleksiji, prometnula u jednu od najprodavanijih američkih spisateljica. Veliki uspjeh donio joj je njezin drugi roman Pohane zelene rajčice po kojem je snimljen odličan film, a koji je autorici priskrbio nagradu Grammy. U hrvatskom prijevodu objavljeni su još romaniDaisy Day i čudotvorac i Sreća ispod duge.

Osamdesetogodišnja gospođa Clea Threadgoode koja se nalazi u staračkom domu Rose Terrace svojom pričom o prošlosti mijenja život sredovječne kućanice Evelvn Couch, žene koja zbog viška kilograma i dosadnog braka pati od nedostatka samopouzdanja. Gospođa Threadgoode nas kroz svoju priču vodi u gostionicu Whistle Stop u Alabami. Mjesto na kojem možemo naručiti najbolju kavu i najukusniju hranu te upoznati mnoštvo likova koji će nas naučiti što je ljubav i povjerenje.

Zašto se meni sviđa?
Roman Pohane zelene rajčice je izuzetno zanimljiva i poučna priča. Kako ne favoritiziram ljubavne romane ova knjiga posebno mi je draga jer spisateljica ljubavnoj priči daje novu dimenziju koju dodatno začinjava raznim neočekivanim događajima i likovima.

Zašto ju preporučam?
Uvjerena sam da će ovaj roman, koji priča o životu, ljubavi, povjerenju, hrani pa čak i ubojstvu zadovoljiti svakog čitaća željnog dobrog štiva, čak štoviše biti prava poslastica.

Anđelka Anušić, 4.d

Harry Mulisch, Otkrivanje nebesa, Fraktura, 2009.

Uspoređuju ga s Homerom, Danteom i Goetheom. Po njemu je nazvan asteroid. Sam za sebe govori: “Ja nisam toliko ‘iskusio’ 2. svjetski rat; ja jesam 2. svjetski rat!” Premda je napunio 82 godine, drži se vlastite teorije prema kojoj svatko ima ‘apsolutnu dob’ koju će ‘uvijek imati’, a njegova apsolutna dob je, tvrdi, 17 godina. Zajedno s Hannah Arendt pratio je – sa sličnim zaključcima – suđenje Eichmannu u Jeruzalemu. Pisao je dramske tekstove, poeziju, političke komentare, filozofske studije i romane. Prema jednom njegovom romanu – Atentat – snimljen je film, dobitnik Oscara. Iako je u rodnoj Nizozemskoj neka vrsta institucije, nacionalne savjesti, kultnog autora, zbog svog obiteljskog backgrounda – otac mu je podrijetlom iz Austrije, majka Židovka – za sebe će reći: “Rodio sam se u Holandiji, ali se Holandija nikad nije rodila u meni”. Pretencioznu izjavu da je on otjelotvorenje 2. svjetskog rata treba promatrati upravo u svjetlu činjenice da je odrastao u zlosretnim vremenima tijekom kojih je, zbog židovskog podrijetla, zajedno s majkom – od koje mu se otac razveo 1937. – trebao završiti, poput desetaka tisuća nizozemskih Židova, uključujući i svu majčinu rodbinu, u Auschwitzu. Budući da mu je otac kolaborirao s nacistima, baveći se kao direktor banke poslovima vezanim uz zapljenu židovske imovine, oboje su se nekako, očevom intervencijom, izvukli. Otac filonacist i majka Židovka: hiperbola o sebi kao inkarnaciji 2. svjetskog rata postaje jasnija.

U Hrvatskoj bi, da nema Frakture, suvremeni nizozemski pisac Harry Mulisch ostao manje-više nepoznat. Naime, kod nas je bilo objavljeno samo jedno njegovo djelo (Atentat, GZH, 1987.). Zahvaljujući sofisticiranom književnom ukusu gospodina Serdarevića, trenutno – jer nadam se da će toga biti još – možemo uživati u još dvama Mulischevim romanima. To su Procedura (Fraktura, 2006.) i Otkrivanje nebesa (Fraktura, 2009.). Kažem da se nadam da će toga biti još; primjerice, intrigantnom mi se čini ideja na kojoj se temelji njegov roman Siegfried (2000.), naime, da su svi mogući biografsko-psihološki pokušaji da se objasni Hitler zapravo propali pa se Mulisch pita bi li ga se bolje moglo pojmiti pomoću fikcije? U romanu, Hitler ima sina za kojega otkrije da je 1/34 Židov. Hoće li ga dati pogubiti, pita se Mulisch? Je li u njemu bilo ikakve ljubavi ili samo mržnja i destruktivnost? Mulisch će reći da je Hitler “bio ništa, neka vrsta crne rupe”. Zanimljivo bi bilo pročitati u hrvatskom prijevodu i knjigu sabranih članaka (De zaak 40/61, 1962.) što ih je pisao za jedan tjednik tijekom suđenja Eichmannu, ili roman Voorval (1989.) o inženjeru koji, oboren naletom vjetra, pada s 55. kata, pri čemu rekapitulira svoj život, itd.

Kako bilo, za sada će dostajati tri spomenuta djela. Roman Otkrivanje nebesa, napisan 1992. godine, veći je od života, Mulischev magnum opus. Na gotovo 900 stranica, u 65 poglavlja (autor, poznavatelj numerološkog simbolizma, u času objavljivanja bio je navršio 65 godina) narativne linije teku što na ovom našem fizičkom, što na nekom onostranom, metafizičkom planu. Na našoj razini, pratimo epsku priču o muškom prijateljstvu, njegovoj snazi i krhkosti, vjernosti i prijevari, ljubavi i izdaji, priču o astronomu i erotomanu Maxu Deliusu (sinu majke Židovke ubijene u Auschwitzu i oca njemačkog kolaboracionista osuđenog za ratni zločin: očiti autobiografski elementi) i lingvistu Onnu Quistu, izdanku jedne od najuglednijih nizozemskih obitelji. Prijateljstvo započinje 1967. i nastavlja se tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Povezuje ih ljubav prema Adi Brons, mladoj glazbenici, koja spletom okolnosti iste noći spava s obojicom, bivšim ljubavnikom Maxom i sadašnjim partnerom Onnom. Dijete koje će se roditi, misteriozni Quinten, osoba je koja ima odigrati po sudbinu svijeta presudnu ulogu. Ada u prometnoj nesreći ostane u trajnoj komi i dijete se rodi carskim rezom. Tko je otac ostaje nejasno. Na metafizičkom planu pak saznajemo kako zapravo stoje stvari s čovječanstvom. U nekoliko navrata svjedočimo gnostički intoniranim razgovorima tajanstvenih bića, po svoj prilici anđela, koji zabrinuto komentiraju kako se čovječanstvo odmetnulo od Stvoritelja (“Šef”) i kako je na pragu otkrivanja posljednje tajne, one o postanku života. Stvar se naročito zahuktala u na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće kada je, saznajemo, Francis Bacon, filozof koji je predvidio znanstveno-tehnološki svijet, u ime čovječanstva potpisao ugovor s Luciferom i time modernom čovjeku trasirao put u pakao, sve pod devizom “napretka”. Zadatak anđela je da svojim intervencijama/manipulacijama dovedu do vraćanja dviju ploča s Deset zapovijedi, jer je “Šef” odlučio raskinuti svoj savez s odmetnutim čovječanstvom koje je, u zamjenu za komfor i standard, prodalo dušu vragu. Anđeo se javlja mladom Quintenu u snovima i upućuje ga u njegovu misiju.

Roman, ambiciozan do pucanja, prepun je lucidnih zapažanja, britkih dijaloga i vrckavih znanstvenih rasprava/eseja o Velikom prasku i dešifriranju ljudskog genoma, o disku iz Festosa, o Bachovoj glazbi, o zbivanjima na nizozemskoj političkoj sceni, o renesansnoj arhitekturi, o eutanaziji, o holokaustu, o hladnom ratu, o umjetnosti, matematici, katoličkoj, protestantskoj i islamskoj teologiji, filozofiji politike i prirodi vlasti. just name it. Roman je to u kojem se isprepliću Nebo i Zemlja, biologija i filozofija, znanost i teologija, starodrevno i suvremeno, ljubav i patnja. Roman čija se radnja odvija u Amsterdamu, Havani, Rimu i Jeruzalemu, a spomenut će se i Sarajevo. Roman istodobno krajnje zahtjevan i opuštajuće zabavan, intelektualno izazovan i napet poput trilera. Roman o Svjetlu i Tami, Životu i Smrti, Dobru i Zlu, predestinaciji i slobodnoj volji, krivnji i odgovornosti, Bogu i čovjeku. A sve to napisano istodobno genijalno i čitko/pitko, vrhunskim stilom, poput najukusnije intelektualne poslastice, u kojoj svako toliko nailazite na slatke cvebe (recimo, saznajemo da ime džamije Al-Aqsa znači “Najdalja točka”, Mao Tse-Tung znači Mačak Tse-Tung.), a zbog čega ga se, premda katkad izaziva vrtoglavicu, teško ispušta iz ruku.

Darko Milošić, prof.